Osnove oslobođenja od plaćanja carine

Oslobođenja od plaćanja carine regulirana su:

• carinskim zakonodavstvom
• propisima izvan carinskog sustava

U okviru carinskog zakonodavstva osnove za primjenu oslobođenja od plaćanja carine uređene su člankom 187. Carinskog zakona, točke 1. do 21. (NN, br. 78/99 –56/10), te odredbama Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine (NN br. 5/07-41/10).

            Izvan carinskog sustava oslobođenja od plaćanja carine propisana su:

- člankom 6. Zakona o poticanju ulaganja (NN, br. 138/06)

- člankom 131. Zakona o obrani (NN, br. 33/02-174/04)

- Uredbom o naoružanju i vojnoj opremi na koje se ne plaća carina (NN, br.116/03)

- člankom 22. Zakona o obnovi i razvitku grada Vukovara (NN, br. 44/01 -80/08)

- člancima 60. i 61. Zakona o pravima  hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN, br. 174/04 -146/10), te

- članak 17. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN, br. 83/02).

            Pojedini Instituti oslobođenja od plaćanja carine u većini slučajeva uključuju i oslobođenje od plaćanja PDV-a, a koja uređuje članak 12. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN, br. 47/95 – 94/09).

Najveći se dio oslobođenja odnosi na područja neprofitnih djelatnosti, što znači da korisnici ne mogu biti gospodarski subjekti, već isključivo neprofitne institucije, ustanove i organizacije. U svakom slučaju oslobođenja se mogu ostvarivati samo uz prethodno ispunjenje uvjeta koje propisuje spomenuta Uredba, te u najvećem broju uz prethodno ishodovanje upravnog akta o pravu na oslobođenje putem nadležne carinarnice.

            U pravilu, gotovo isključivo u sklopu spomenutih propisa izvan carinskog sustava još uvijek postoji nekoliko oslobođenja koje mogu koristiti gospodarstvenici:

- pri uvozu opreme po osnovi ulaganja

- radi obnove i razvitka djelatnosti na području grada Vukovara,

- za obavljanje djelatnosti hrvatskih branitelja, te

- kada se uvoz opreme financira iz raznih predpristupnih i drugih fondova pomoći drugih zemalja u okviru bilateralnih sporazuma.

            Kod korištenja svih spomenutih oslobođenja, bitno je da se uvezeni predmeti moraju rabiti isključivo u namjene zbog kojih su i oslobođeni od uvoznih davanja, a da se prije isteka 5 godina od dana uvoza ne smiju otuđivati ili dati drugome na korištenje. U suprotnome čini se carinski prekršaj, te nastaje obveza plaćanja uvoznih davanja.

            Obzirom na karakter i korisnike oslobođenja, u pravilu se ista ostvarju u redovnom postupku puštanja robe u slobodan promet, dakle uz podnošenje JCD-a te svih propisanih isprava, kojima se dokazuje pravo na primjenu pojedine olakšice. Deklarant, tj osoba koja podnosi JCD i ostale isprave, pri tome mora udovoljavati uvjetima iz članka 2. Zakona o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku (NN, br. 92/01), što znaći da ako carinsku deklaraciju za robu podnosi trgovačko društvo ili trgovac pojedinac u svoje ime i za svoj račun, istu može potpisati samo osoba koja ima odobrenje za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog zastupnika. Carinsku deklaraciju za tuđi račun pak može podnijeti isključivo pravna osoba koja raspolaže odobrenjem Carinske uprave za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika – špediter.

 

Oslobođenja od plaćanja carine temeljem međunarodnih ugovora

Članak 187. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona, određuje pravilo jače primjene međunarodnih ugovora koje je prihvatila, preuzela ili potpisala Republika Hrvatska, i kojim ugovorima se plaćanje carine obavlja drugačije nego što to propisuju domaći carinski propisi. U pravilu ovi ugovori sadržavaju i odredbe, prema kojima se pri uvozu određenih roba i za određene namjene ne plaćaju carina i domaći porezi.

          Najčešće je u primjeni Sporazum o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera i Protokol uz Sporazum (“Narodne novine-Međunarodni ugovori”, br. 4/94), koji omogućava bescarinski uvoz određenih roba prosvjetne, znanstvene ili kulturne namjene, o kojoj namjeni odgovarajuća tijela državne uprave izdaju potvrde korisnicima robe.

            Pod ovu odredbu potpadaju i povlastice diplomatskih predstavništava i njihovoga osoblja, u vezi Bečke konvencije o diplomatskim, odnosno konzularnim odnosima (NN-MU br. 12/93). Ovdje je još u primjeni Odluka o carinskim, poreznim i drugim olakšicama stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava u Republici Hrvatskoj (NN br. 73/91, 37/92 i 29/97).

 

            Također postoji i niz drugim bilateralnih ili multilateralnih međunarodnih sporazuma, koji u okviru svojih odredaba predviđaju i oslobođenja od plaćanja carine pri uvozu određene robe, u svezi s primjenom odnosnog sporazuma, kao npr: - Konvencija o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih Naroda, NN-MU 10/1999, Sporazum o gospodarskoj, tehničkoj i srodnoj pomoći između Vlade RH i Vlade SAD  NN-MU 3/1995, Sporazum o pravnom položaju Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO), NN-MU 7/10, Okvirni sporazum između Europske komisije i Vlade RH u svezi sudjelovanja Republike Hrvatske u programima pomoći  EZ, NN-MU 8/2002  11/2002 i 8/2006, Višegodišnji sporazum o financiranju između RH i EZ, NN-MU 3/2006, itd.

            Kao isprava, temeljem koje se oslobođenja ostvaruju, može služiti i akt inozemnog ovlaštenog tijela, a ne samo tijela državne uprave u Republici Hrvatskoj. Naime, iz prakse provedbe pojedinih međunarodnih ugovora, proizlazi da je ugovorena mogućnost da strani ovlašteni organi ispostavljaju određene potvrde, koje potom hrvatski carinski organi trebaju prihvatiti pri rješavanju o zahtjevu za ostvarivanje povlastice. Primjerice, takvi su slučajevi kod provedbe Sporazuma o gospodarskoj suradnji sa SAD, te  Sporazumu o statusu NATO snaga u Republici Hrvatskoj.

 

Oslobođenja od plaćanja carine pri uvozu humanitarne pomoći

            Člankom 187. stavak 1. točka 5. Carinskog zakona i člankom 12. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine,  propisano je oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu humanitarne pomoći. Pri tome je, sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o humanitarnoj pomoći ("Narodne novine", br. 128/10), određena namjena robe koju uvoze registrirane humanitarne organizacije radi besplatne podjele, pri čemu se po ovoj osnovi mogu uvoziti i rabljeni i novi predmeti.

            Roba mora biti namijenjena besplatnoj podjeli socijalno ugroženim osobama, osobama čiji prihod, prema posebnim propisima, ne prelazi razinu nacionalnog praga siromaštva, kao i žrtvama prirodnih katastrofa, i to su u pravilu hrana, lijekovi, odjeća, obuća, posteljina, školski pribor i pomagala, higijenske potrepštine, tako i najosnovniji namještaj, sanitarna i kuhinjska oprema, šatori, kamp kućice i slično.

            Sve humanitarne pošiljke, obuhvaćene oslobođenjem od plaćanja carine, oslobođene su i plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

            Oslobođenje od plaćanja carine i PDV-a ostvaruje se u postupku podnošenja JCD za puštanje robe u slobodan promet, te se uz pisani zahtjev za ostvarivanje olakšica prilažu:

• račun, gratis račun ili druga odgovorajuća isprava o isporuci, izdana od strane inozemnog donatora ili prodavatelja,
• spacifikacija robe koja se uvozi,
• preslika rješenja nadležnog županijskog ureda državne uprave,  o odobravanju prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći, izdanog prema uvjetima i postupku iz članka 5. Zakona o humanitarnoj pomoći, ili suglasnost navedenog ureda ako se radi o povremenom prikupljanju Iipružanju humanitarne pomoći sukladno čl. 7 navedenog Zakona, te
• izjava korisnika da će se uvezena roba koristiti isključivo za besplatnu raspodjelu (s pobližim navodom kategorija osoba, kojima će se roba dijeliti).

 

Oslobođenje od plaćanja carine kod uvoza predmeta za potrebe hendikepiranih osoba

Članak 187. st. 1. točka 6. Carinskog zakona, odnosno članak 12. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine uređuju oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu predmeta za potrebe hendikepiranih osoba, i to kako za osobnu uporabu hendikepiranih (invalidnih) osoba, tako i za svaku vrstu osobne ili profesionalne rehabilitacije takvih osoba.

            Pod hendikepiranim smatraju se osobe s ozbiljnim oštećenjima i smetnjama, kako fizičkih, uključujući i senzorne smetnje, do mentalnih ili fizioloških oštećenja, koje ograničavaju ili onemogućavaju aktivnosti ili funkciju koju inače obavlja normalno ljudsko biće.

            Tako su glede slijepih i slabovidnih osoba, od plaćanja carine oslobođeni predmeti posebno dizajnirani za obrazovno, naučno ili kulturno uzdizanje slijepih osoba. To su poglavito posebno štampane knjige i druge publikacije, slike i fotografije. Također se oslobođenje odnosi na braillov papir, štapove za slijepe, pisaće strojeve, računala, audio uređaje, te druge uređaje, audio knjige i ostale medije, prilagođene za uporabu od strane slijepih i slabovidnih osoba.

            Kod navedenih ali i drugih oblika hendikepiranosti, oslobođenje od plaćanja carine odnosi se i na razna ortopedska i kirurška pomagala za slijepe i slabovidne, kao i za druge invalidne osobe – npr. elektronske orijentire, zvona, implantate, proteze, aparate za rehabilitaciju, kulturno, znanstveno i obrazovno uzdizanje i napredak hendikepiranih, te posebno dizajnirane i prilagođene uređaje za zabavu i igru invalidnih osoba.

            Kao odgovarajuća medicinska dokumentacija iz članka 12. stavka 6. Uredbe, smatrati će se povijest bolesti, rješenje o invalidnosti nadležne službe HZMIO, ili drugi slični dokumenti, iz kojih je razvidna potreba korištenja određenoga predmeta kao pomagala.

            Na gore navedenu robu primjenjuje se i oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost temeljem članka 12. stavka 1., točke 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

 

Oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu donacijskih pošiljaka

a) Člankom 187. st. 1. toč.16. Carinskog zakona i  člankom 25. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine propisano je oslobođenje od plaćanja carine na donacije iz inozemstva. Oslobođenjem su obuhvaćene donacije iz inozemstva, radi uporabe u znanstvene, kulturne, prosvjetne, vjerske, socijalne, zdravstvene, športske i humanitarne svrhe (ovdje se uklapaju druge vrste roba, koje nisu izričito navedene u članku 187. točka 5. Zakona), kao i u druge neprofitabilne namjene, i to:

            - roba koja se po osnovi donacije prima iz inozemstva,

            - roba kupljena iz inozemne novčane donacije, te

            - roba besplatno dodijeljena putem Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske (VRH) za besplatnu dodjelu oduzete strane robe.

Korisnici oslobođenja od plaćanja carine mogu biti tijela državne uprave i samouprave (primjerice ministarstva, uprave, zavodi, županije, gradovi, općine i sl.), ustanove (škole, fakulteti, znanstvene institucije), socijalne ustanove i organizacije, humanitarne organizacije, amaterska športska društva, kao i sve druge neprofitne organizacije, ali ne i udruge.

Oslobođenje od plaćanja carine se, dakle, ne može primijeniti ukoliko uvoznik donacije ima status udruge.

Oslobođenje od plaćanja carine po osnovi inozemne donacije ne može se primijeniti na: motorna vozila(osim vozila prve pomoći) alkohol i alkoholna pića te duhan i duhanske proizvode.

Sukladno izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN, br. 87/09), od 01. siječnja 2010. godine, donacijske pošiljke nisu više oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

            Kada su u pitanju osobni automobili treba naglasiti da Zakonom o posebnom porezu na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove, nije predviđeno oslobođenje od plaćanja posebnoga poreza na robu koja se prima po osnovi donacije, stoga se u slučaju donacije osobnih automobila plaća i posebni porez, dakle plaćaju se sva uvozna davanja (carina, PDV i poseban porez).

 

b) Oslobođenje od plaćanja carine ostvaruje se u postupku puštanja robe u slobodan promet, pri čemu se uz JCD, podnosi pisani zahtjev primatelja robe za ostvarivanje povlastice, kojem se prilažu slijedeće isprave:

            - isprava o darovanju ili druga isprava iz koje je vidljivo da se odnosna roba uvozi bez plaćanja iz Republike Hrvatske, odnosno iz sredstava inozemne novčane donacije (npr. račun ili darovnica, izdata od strane inozemnog prodavatelja ili donatora),

            - specifikacija robe s trgovačkim nazivom i naznakom ukupne količine i vrijednosti, te

            - potvrda nadležnog upravnog tijela, sukladno obrascu koji je propisala Carinska uprava, iz kojega je razvidan status korisnika povlastice, te okolnost da je odnosna roba podobna za uporabu u odgovarajuću svrhu.

            Ukoliko se radi o robi koja je korisniku dodijeljena putem Povjerenstva VRH, tada se umjesto isprave o darovanju te potvrde nadležnog upravnog tijela podnosi rješenje Povjerenstva VRH za besplatnu dodjelu oduzete strane robe.

 

            c) Za izdavanje potvrda nadležna su odgovarajuća tijela državne uprave, ovisno o njihovim nadležnostima i djelokrugu rada, sukladno Zakonu o ustroju i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija ("Narodne novine", br. 199/03).

            Tako su za izdavanje potvrde, a vezano za karakter primatelja i namjenu robe, nadležni:

a) u znanstvene, prosvjetne ili športske  svrhe - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,

b) u kulturne svrhe - Ministarstvo kulture,

c) u humanitarne, zdravstvene i socijalne svrhe - Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,

d) u svrhe obnove i izgradnje objekata neprofitnih korisnika, te u vezi zaštite okoliša - Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,

e) u svrhe obnove, izgradnje i opremanja objekata korisnika sa područja posebne državne skrbi, te zbrinjavanje prognanika, povratnika i izbjeglica - Ministarstvo mora, prometa i regionalnog razvoja,

f) u svrhu obavljanja drugih neprofitnih djelatnosti - potvrda drugog tijela državne uprave (nadležnog ministarstava državne upravne organizacije ili organa lokalne samouprave - primjerice kada je korisnik donacije neko tijelo državne uprave ili lokalne samouprave, potvrdu sačinjava sam korisnik-primatelj donacije, a ovjerava čelnik toga tijela)

g) u vjerske svrhe  - Ministarstvo financija.

 

            d) Prethodno navedenom nadležnom tijelu, uz zahtjev za izdavanje potvrde, podnose se:

            - specifikacija robe koja se uvozi, s naznakom trgovačkog naziva robe, količine i ukupne vrijednosti,

            - preslik računa ili isprave o donaciji (darovnica ili izjava o darovanju), te

            - obrazloženje zahtjeva, koje uključuje i obrazloženje načina uporabe sredstava kada se radi o novčanoj donaciji iz inozemstva (svota donacije, banka putem koje se plaćanje obavlja i sl.).

            Potvrdom se identificiraju korisnik predmetnog oslobođenja u smislu članka 25. stavak 1. Uredbe (humanitarna organizacija, znanstvena, obrazovna, kulturna, socijalna ustanova, i sl), inozemni donator i isprava kojom se dokazuje besplatnost pošiljke, utvrđuje podobnost donirane robe za uporabu u odnosne svrhe (znanstvene, kulturne, prosvjetne itd.), te predlaže uvoz robe bez obračuna carine.

 

            e) Rješenje o ostvarivanju predmetnog oslobođenja carinarnica donosi u redovnom upravnom postupku, izuzev pri uvozu lijekova i slične robe koja je namijenjena daljnjoj besplatnoj podjeli, koje se donosi, u smislu čl. 41. stavak 3. Uredbe, u obliku bilješke na podnesenoj carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet.

           

Oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu predmeta za obrazovne, znanstvene, kulturne i medicinske svrhe

            Člankom 187. st. 1. toč. 15. Carinskog zakona i člankom 24. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine propisano je oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu predmeta koji izravno služe za obavljanje obrazovne, znanstvene, kulturne i medicinske djelatnosti.

            Predmetni institut sadržan je na određeni način i u Sporazumu o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera i pripadajućih Protokola.

            Pod predmetima obrazovnog, znanstvenog i kulturnog karaktera, koji se oslobađaju od plaćanja carine smatraju se primjerice: fotografske ploče, neperforirani i perforirani filmovi (osim kinematografskog), eksponirani i razvijeni, negativi i pozitivi, mikrofilmovi knjiga, dječjih slikovnica, crtanki i bojanki, radnih školskih bilježnica, novina i časopisa, tiskanih dokumenata ili izvještaja nekomercijalne prirode i pojedinačnih ilustracija, filmovi za tiskanje knjiga, te dječje slikovnice i bojanke, potom pojedinačne ilustracije, mikrosnimke knjiga, dječjih slikovnica, školskih radnih bilježnica, katalozi knjiga i publikacija. katalozi filmova, snimki ili drugih vizualnih i zvučnih materijala obrazovnog, znanstvenog ili kulturnog karaktera, zemljopisne karte, grafikoni i dijagrami za potrebe znanstvenih područja kao što su geologija, zoologija, botanika, mineralogija, paleontologija, arheologija, etnologija, meteorologija, klimatologija, geofizika, plakati za promidžbu turizma i turističke publikacije, prospekti, vodići, vozni redovi i slične publikacije, ilustrirane ili neilustrirane, publikacije kojima se ljudi potiću da studiraju izvan RH, arhitektonski, industrijski ili inženjerski planovi, nacrti i njihove kopije, materijal koji sadrži bibliografske podatke i namijenjen je besplatnoj distribuciji, reljefne zemljopisne karte i grafikoni za potrebe spomenutih znanstvenih područja, uzorci, modeli i panoi obrazovnog, znanstvenog ili kulturnog karaktera, raznovrsne zvučne snimke, multimedijalna oprema, itd.

                        Pod predmetima namijenjenima znanstvenim ili medicinskim neprofitnim istraživanjima, smatraju se oni instrumenti ili uređaji koji su zbog svojih objektivnih tehničkih značajki i rezultata koji se pomoću njih dobivaju, naročito ili izričito primjereni obavljanju znanstvenih ili medicinskih aktivnosti, pri čemu imaju takve tehničke i konstrukcijske karakteristike koje omogućuju postizanje učinkovitosti visoke razine, tj iznad razine koja je uobičajena u normalnoj industrijskoj uporabi.

            Pri uvozu instrumenata i aparata za znanstvena ili medicinska istraživanja, u okviru  isprava navedenih u članku 24. stavak 4. Uredbe, izjava iz točke a) mora sadržavati i precizan opis instrumenta ili uređaja i objektivne tehničke karakteristike na temelju kojih se taj instrument ili uređaj smatra znanstvenim ili medicinskim, naziv proizvođača i dobavljača, mjesto na kojem će se upotrebljavati taj instrument ili uređaj, uporabu za koju je taj instrument ili uređaj namijenjen, podrobni opis projekta u okviru kojega će se koristiti taj instrument ili uređaj, te njegovu vrijednost.

            Obrazovne, znanstvene, kulturne i medicinske organizacije i ustanove obvezatne su registrirati uvezene predmete u svojoj evidenciji, upotrebljavati iste isključivo u nekomercijalne svrhe, te osigurati provedbu svakog eventualnog nadzora koji carinska služba smatra neophodnim radi provjere ispunjenja uvjeta za uvoz uz oslobođenje od plaćanja carine.

Predmeti koje radi uporabe u obrazovne, znanstvene ili kulturne svrhe uvoze odgovarajuće organizacije ili ustanove, moraju ostati u vlasništvu navedenih institucija, te se iste ne smije posuditi, iznajmljivati ili prenijeti, bilo uz plaćanje ili besplatno, drugoj osobi.

 

Oslobođenje od plaćanja carine pri uvozu uzoraka i reklamnog materijala

a) Uzorci

            Od plaćanja carine oslobođeni su uzorci roba zanemarive ili beznačajne vrijednosti, tj. koji nemaju trgovačku vrijednost, koji se rabe u svrhu olakšavanja naručivanja robe te vrste, tj čija je namjena pokazivanja svojstava i kvalitete određenoga proizvoda, kao i njegove probe, a radi utvrđivanja odgovara li namjeni zbog koje bi u slučaju pozitivnoga utiska bio predmet kupnje. To mogu primjerice biti probni proizvodi, testeri, modeli eventualnoga budućeg proizvoda, ili i primjerci proizvoda koji se inače serijski proizvodi i prodaje.

            Međunarodna konvencija za olakšanje uvoza trgovačkih uzoraka i reklamnog materijala, članak 187. st.1 točka 20. Carinskog zakona, kao i članak 32. st. 1. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine , ne određuju izričito koja se to vrijednost smatra zanemarivom odnosno beznačajnom, te se stoga ne određuje kolika je maksimalna vrijednost bilo po pojedinom uzorku, bilo po ukupnoj vrijednosti pošiljke, već je bitno da odnosni predmeti ispunjavaju tražene uvjete, tj da su primljeni besplatno, da se dijele besplatno, da su neposredno vezani za registriranu djelatnost primateljate odnosno za asortiman proizovda kojima primatelj uobičajeno trguje, te da su kao takvi vidljivo i trajno označeni.

            Naime, uzorci se moraju učiniti neuporabivima za uporabu pretrgavanjem, perforiranjem, neizbrisivim označavanjem (primjerice stavljanjem plombe ili pečata "uzorak" ili “nije za prodaju”), ili na neki drugi način, no kojime se neće uništiti njihovo svojstvo kao uzorka odnosno proizvoda. Uzorak robe predstavlja bilo koji uzorak ili predmet koji predstavlja vrstu robe, čiji način prezentiranja i količina, glede robe te određene vrste i kvalitete, isključuje bilo koji način uporabe osim davanja narudžbe.

            Oslobođenje od plaćanja carine po osnovi ovoga članka neće se primjenjivati na eventualne uzorke:

            - alkohola i alkoholnih pića,

            - duhana i duhanskih proizvoda, te

            - goriva, bez obzira da li se radi o krutom, tekućem ili plinovitom gorivu.     

            Uzorci dakle moraju biti besplatni i namijenjeni isključivo primatelju,  a oslobođenje od plaćanja carine ostvaruje se bez podnošenja carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet, ali temeljem pisanoga zahtjeva za korištenjem oslobođenja, uz prilaganje gratis fakture i izjave da su mu deklarirani uzorci robe stigli besplatno i da su namijenjeni za eventualnu buduću narudžbu istovrsne robe koja će se uvesti na carinsko područje, te se na izjavu stavlja bilješka o primjeni oslobođenja prema članku 32. Uredbe.

             Oslobođenje od plaćanja carine odnosi se i na male primjerke proizvoda namijenjenih besplatnoj podjeli na trgovačkim sajmovima i sličnim priredbama, uključujući i uzorke hrane ili napitaka, koji se besplatno uvoze i rabi ih se jedino za besplatnu podjelu posjetiteljima sajmova i drugih sličnih priredbi, tj. za individualnu uporabu i potrošnju osoba kojima su podijeljeni.

            Uvoz uzoraka oslobođen je od plaćanja poreza na dodanu vrijednosti sukladno članku 12., stavku 1., točkama 14. i 15. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

b) Reklamni materijal

            Oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se i na reklamni materijal, kao što su primjerice razni katalozi, cjenici, turistički reklamni materijal, smjernice za uporabu ili prospekti, ukoliko su u vezi s robom koja se namjerava prodati ili dati u najam, ili ponuđenim uslugama od strane osobe koja se nalazi izvan carinskog područja Republike Hrvatske. Identično uvjetu za uzorke, i reklamni materijal mora biti besplatno primljen kao i besplatno dijeljen-distribuiran u Republici Hrvatskoj, a i oslobođenje se ostvaruje na identičan način kao za uzorke.

            Reklamni materijal mora imati jasno naznačeno ime tvrtke čije proizvode prodaje, ili čiju robu iznajmljuje, odnosno čije usluge nudi, a u jednoj pošiljci ne smije biti više od jednog dokumenta ili jedne kopije dokumenta ukoliko se pošiljka sastoji od više dokumenata, odnosno u protivnom, ukoliko cjelokupna težina pošiljke ne premašuje jedan kilogram. Pošiljka ne smije predstavljati skupnu pošiljku koju isti pošiljatelj šalje istom primatelju.

            Pod turističkim reklamnim materijalom smatraju se naročito brošure, knjige, turistički vodiči, plakati, fotografije, zemljopisne karte, slikovni kalendari, popisi stranih hotela, i slično, koji se distribuiraju besplatno, radi propagiranja posjeta stranim zemljama, posebno radi sudjelovanja na skupovima ili priredbama kulturnog, turističkog, športskog, vjerskog ili strukovnog karaktera u tim zemljama, i ukoliko isti ne sadrži više od 25% privatnih poslovnih reklama.

            Nije potrebno da reklamna literatura bude izdana od strane službenih turističkih organizacija dotičnih država, već može biti izdana i od privatnih ustanova i turističkih agencija.

            Reklamni materijal kojime se reklamira jedino ili pretežito korištenje inozemnih prometnih institucija ne potpada pod ove odredbe o oslobođenju.

            Predmeti koji se unose u reklamne svrhe i šalju kupcima odnosno strankama bez naplate, oslobođeni su od plaćanja carine uz uvjete da:

            - nemaju nikakvu stvarnu vrijednost, te

            - da se ne mogu uporabiti ni u koju drugu svrhu osim u reklamnu.

c) Roba za testiranja i analize

            Prema članku 34. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine, od plaćanja carine oslobođena je roba namijenjena uništenju, analizi i testiranju, u svrhu utvrđivanja i provjere njenoga sastava, svojstava, kvalitete ili drugih tehničkih karakteristika, radi pridobivanja podataka bitnih za industrijska ili komercijalna istraživanja, a u količinama  koje su isključivo neophodne u svrhe zbog kojih se uvoze. Dakle, oslobođenje se neće primijeniti ukoliko pregled, analiza ili testiranje predstavlja vrstu prodajno-propagandne operacije, a količina robe koja se u ove svrhe uvozi mora biti apsolutno potrebna isključivo za svrhu u koju se uvozi. Te količine će se za svaki slučaj posebno određivati od strane carinske službe, uzimajući u obzir spomenutu svrhu.

            Tehničke karakteristike znače stvarna svojstva proizvoda i njihovih vanjskih karakteristika, uključujući, između ostaloga, reakciju proizvoda na određeni okoliš - vlagu, temperaturu, itd. Ispitivanja, analize ili testovi znače bilo koju operaciju koja je namijenjana poboljšanju ili davanju objektivnih saznanja glede proizvoda, a uključuju između ostaloga, verifikaciju ili prilagodbu standardima i pravilima, stručnim procjenama, te dozvolama glede vrste proizvoda. Pregledi, analize ili testovi u svrhu industrijskog ili komercijalnog istraživanja znače spomenute vrste operacija koje se provode u pripremnoj fazi industrijske ili komercijalne djelatnosti - test pokusi na radnim stolovima, terenski pokusi na vozilima za specijalne terene, klinički testovi lijekova i drugih medicinskih proizvoda, itd.

            Oslobođenje od plaćanja carine dozvoliti će se uz uvjet da se ova roba u cijelosti uništi ili utroši tijekom provedbe analize ili testiranja. Stoga će, pri podnošenju zahtjeva za primjenom ovog oslobođenja, u izjavi o namjeni robe biti potrebno navesti i vremensko razdoblje unutar kojega će se provesti pregledi, analize ili testovi, kako bi se carinskoj službi omogućilo provedbu potrebnih administrativnih formalnosti glede carinskog nadzora da se roba ne uporabi ni u koju drugu svrhu osim one koja je naznačena.

            Ukoliko se ne ispune uvjeti uništenja robe, ostatak robe mora biti:

            - u potpunosti uništen pod carinskim nadzorom kako bi izgubio svaku uporabnu vrijednost, ili

            - besplatno ustupljen u korist države, ili

            - ponovno izvezen iz carinskog područja Republike Hrvatske.

            Roba uvezena po osnovi članaka 32. do 34. Uredbe (uzorci, reklamni materijal i sl.), oslobođena je i plaćanja poreza na dodanu vrijednost po osnovi članka 12. stavak 1. točka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

 

Oslobođenje od plaćanja carine kod uvoza robe zanemarive vrijednosti

            Institut robe zanemarive vrijednosti, u bitnome znači da sve pošiljke robe, bilo komercijalne ili nekomercijalne naravi, neovisno o primatelju (pravnoj ili fizičkoj osobi), kao i načinu dopreme (poštom, zrakoplovom ili cestom), ukupne vrijednosti do 160 kuna ne podliježu obračunu uvoznih davanja – tj. plaćanju carine i PDV-a.

Za razliku od ostalih instituta oslobođenja, i u ovome slučaju, kao i kod uvoza uzoraka i reklamnog materijala, puštanje robe u slobodan promet ostvaruje se usmenom deklaracijom, dakle ne provode se nikakve pisane carinske formalnosti.

 

Oslobođenja od plaćanja carine uređena propisima izvan carinskog sustava

Člankom 39. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine propisuju se uvjeti i postupak ostvarivanja oslobođenja od plaćanja carine, kada ih propisuju propisi izvan carinskoga sustava, kao i određuje rok zabrane otuđenja prema Carinskom zakonu, ukoliko taj rok izričito ne propisuje odnosni posebni propis.

            Kada je oslobođenje od plaćanja carine propisano drugim zakonima izvan carinskoga sustava, a tim propisima nisu uređeni uvjeti i postupak za ostvarivanje oslobođenja, odnosno oslobođenje od plaćanja carine provodi se prema odredbama Uredbe na način da se u postupku podnošenja carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet, nadležnoj carinarnici uz pisani zahtjev podnose:

            - isprava o statusu korisnika oslobođenja, ukoliko od toga statusa ovisi pravo na oslobođenje,

            - isprava nadležnog tijela državne uprave ili samouprave, ili druge zakonom određene osobe, kojom se utvrđuje postojanje uvjeta propisanih odnosnim zakonom, za oslobođenje od plaćanja carine,

            - specifikacija robe, te

            - druge isprave, ukoliko su iste odnosnim propisom navedene kao neophodne za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine.

 

ČESTA PITANJA

Korisnik olakšice na inozemne donacije

U sklopu carinskih propisa, člankom 187. st. 1. toč. 16. Carinskog zakona (NNRH, broj 78/99...56/10), a prema proceduri iz članka 25. Uredbe uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine (NNRH, broj 5/07 i 153/09), propisano je oslobođenje od plaćanja carine na inozemne donacije neprofitnim zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i humanitarnim ustanovama i organizacijama.

No kao korisnik olakšice ne može biti udruga građana, već, kako je navedeno, odgovarajuća ustanova ili organizacija. Isto se ostvaruje pribavljanjem posebne Potvrde (obrazac koje je propisala Carinska uprava), kojom se identificira status korisnika olakšice, inozemni donator, namjena donacije, te specificira roba koja je predmet donacije. Potvrdu je potrebno zatražiti od nadležnog tijela državne uprave – ministarstva.

Također, bitno je naglasiti da nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NNRH, broj 87/09), od 01. siječnja 2010. godine inozemne donacije više uopće ne mogu biti oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, neovisno o karakteru i namjeni donacije, jer izmijenjeni članak 12. ovoga Zakona ne sadržava institut oslobođenja od PDV-a pri uvozu robe iz inozemnih donacija te se ovaj porez uvijek naplaćuje.

 

Uvoz piva za reklamne svrhe

Uvoz reklamnog materijala oslobođen je od plaćanja carine i PDV-a, sukladno članku 187. st. 1. toč. 20. Carinskog zakona, odnosno članku 12. točka 15. Zakona o PDV-u, uz uvjete iz članka 33. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine. Oslobođenje se odnosi na razne reklamne predmete, kao što su katalozi, cjenici, upute za uporabu, reklamni natpisi, zastavice, minijaturni modeli robe, predmeti za dekoraciju izloga i slično.

Pri tome svaka pošiljka iz inozemstva smije sadržavati samo jednu jedinu reklamnu tiskanicu, odnosno predmet za jednoga primatelja, odnosno ukoliko se šalje više primjeraka takvih tiskanica ili predmeta jednom primatelju, tada bruto težina pošiljke ne smije premašiti 1 kg.

Dakle, uvoz takvih predmeta u suštini znači da ih inozemni isporučitelj neposredno upućuje pojedinačnim potencijalnim kupcima besplatno, a ne da primatelj bude osoba koja na veliko prima takve predmete pa ih onda dalje distribuira i dijeli u tuzemstvu.

Iz gornjeg proizlazi da onaj nerezident koji želi reklamirati svoje proizvode može poslati na tisuće kataloga, reklamnih CD-a, itd…, ali na tisuće raznih adresa u Republici Hrvatskoj, dakle ne jednoj osobi nego svakom potencijalnom kupcu zasebno. Primjerice, nije moguće primijeniti oslobođenje na veću količinu određene robe koje je strani isporučitelj poslao (pa makar i besplatno) jednoj osobi u Republici Hrvatskoj, već je morao poslati svaki pojedinačni katalog različitoj osobi (ili do 1 kg jednoj osobi).

Napominjemo da su opisana pravila u cijelosti usklađena s EU propisima, tj. identična su  člancima 92. i 93. Europske Uredbe, broj 918/83.

Iz gornjeg proizlazi kako nema mogućnosti za primjenu olakšica kod naplatnog uvoza veće količine istovrsne robe, u konkretnom slučaju piva, neovisno što bi u konačnici uvoznik -primatelj na robu stavljao svoje oznake i besplatno je dijelio u svrhu svoje promidžbe na području Republike Hrvatske.

Samo napomene radi, oslobođenje od plaćanja carine, temeljem čl. 187. točka 20. Carinskog zakona, kao i PDV-a, temeljem čl. 12. točka 16. Zakona o PDV-u odnosi se i na male primjerke proizvoda namijenjenih besplatnoj podjeli na trgovačkim sajmovima i sličnim priredbama. Ovaj institut je na određeni način preuzeo dio oslobođenja od plaćanja carine predviđenoga člankom 5. Aneksa B. 1 Konvencije o privremenom uvozu, te se odnosi na malene uzorke proizvoda, uključujući i uzorke hrane ili napitaka, koji se besplatno uvoze i rabi ih se jedino za besplatnu podjelu posjetiteljima sajmova i drugih sličnih priredbi, tj. za individualnu uporabu i potrošnju osoba kojima su podijeljeni.

Uvjeti za ostvarivanje oslobođenja uređeni su člankom 32. stavci 4. - 7. Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine. Gornjim propisima nije propisan vrijednosni limit predmetnih proizvoda, ali upozoravamo na potrebu poštivanja zasebnih propisa kada se radi o uvozu hrane i predmeta široke potrošnje, čiju ispravnost prije puštanja u slobodan promet, provjerava Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, odnosno Sanitarna inspekcija (web stranica: http://www.mzss.hr/), obzirom da će se ovi proizvodi besplatno dijeliti ili konzumirati po posjetiteljima. Stoga preporučujemo da dodatno kontaktirate i Sanitarnu inspekciju radi eventualnog pribavljanja dodatnih informacija o  uvjetima koje moraju ispunjavati takvi proizvodi, da bi mogli biti pušteni u slobodan promet.

Nadalje, u pogledu primjene trošarinskih propisa napominjemo da je člankom 2. Zakona o trošarinama (NNRH, broj 83/09) propisano je da se trošarina plaća na trošarinske proizvode koji se proizvode ili uvoze i puštaju u potrošnju na području Republike Hrvatske. Ukoliko želite uvoziti pivo na područje Republike Hrvatske, obvezni ste carinarnici nadležnoj prema sjedištu Vaše tvrtke podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika  i to najmanje osam dana prije početka namjeravanog uvoza, sukladno članku 33. Zakona o trošarinama i članku 29. Pravilnika o trošarinama (NNRH, broj 1/10.).

Člankom 40. Zakona o trošarinama definirano je što se smatra pivom, s time da ne postoje količinska ograničenja kod uvoza piva.

Prema članu 46. stavak 1. Zakona o trošarinama, trošarina na pivo plaća  se  u iznosu  40,00 kuna za 1% volumnog udjela stvarnog alkohola sadržanog u jednom hektolitru gotovog proizvoda. Sukladno članku 13. Zakona o trošarinama, pri uvozu trošarinskih proizvoda, u konkretnom slučaju – piva, obveza obračunavanja trošarine nastaje danom nastanka carinskog duga u skladu s carinskim propisima o obračunu i naplati carinskog duga.